Krava s teletom i žena s djetetom
Mudri dedo sa sela izrek'o antologijsku: - Žena s djetetom nije isto što i krava s teletom. Krava je bolja s teletom, ali žena nije. To se ne uzima u kuću. Hoćeš gojit' ono što joj je drugi sklep'o?!
Ona je fakat ljepotica. Ma s naslovne strane nijedna joj nije ravna. Prefinjena i odgojena. Nije nikad pristala biti manekenka i gazat' po crvenim tepisima. Sebe je vidjela u nekoj naučno-obrazovnoj ustanovi. Ono da bude žena od katedre. Međutim, već na prvoj godini faksa premunt'o je lik od zla oca od gore matere. Kakvi već nalete na takve ženske. Napravio joj dijete, vjenčali se. Okrenuo joj se život za 666 posto.
Da vam ne pričam detalje, uglavnom svi se rodili kad se uspjela razvest' i riješiti budale i nasilnika. S djetetom u naručju otišla svojima. Roditelji se savili oko curice, a ona se zaposlila na nekom onako mjestu, da može od nečega živjet' dok završi fakultet.
Nije joj bilo jednostavno. Roditelji strogi, nad glavom stalno. Opekli se ljudi dajući joj punu slobodu pa sad i na jogurt pušu. Da opet ne naleti na kakvog fakina. Kontroliraju vrijeme dolaska, odlaska, zadržavanja u kupovini, ma sve. Oprez je majka mudrosti.
Na svaki njen prijedlog kažu: - Ti si imala pravo izbora. Vidimo kako si bila izabrala. Sad šuti i slušaj malo pametnije.
E na tom onako radnom mjestu, našao se neki isto tako onako momak. Zaljubio se u nju do ušiju. Lijego i ustaj'o misleći na nju. U san mu dolazila i na javi i u snu. Počeo oblijetati oko nje na sve načine. Nekako se i curice dokop'o, pa je nos'o na ramenima po Pionirskoj dolini, kupov'o joj sladolede, igračke, glumio oca, sve ne bi li nju pridobio.
I radio je on to iskreno, nema priče. Toliko nju volio, da je volio sve njeno, pa i dijete.
Obećav'o da će poginut' za nju, sve učiniti da bude njegova, da je nikad neće razočarat'.
Malo pomalo ona počela popuštat'. Nije to bila neka ljubav i strast s njene strane. Ali, eto, bila neka fina relacija koja je počivala na toplini i iskrenosti.
I ona počela pomalo uzvraćat'.
Uskoro joj je na koljenima uručio vjerenički prsten.
Ona ga tada dovela u kuću. Upoznala s roditeljima. Pokazala prsten. Prekinula taj neki začarani krug.
On sav ozaren otiš'o ocu i materi da im saopći sretnu vijest da im u kuću dovodi najljepšu i najfiniju mladu koju su mogli zamisliti ...Ali s djetetom.
Jao koja se kuka i motika podigla. Kao da dovodi zmiju otrovnicu, a ne dijete. To se sastalo familijarno vijeće.
Mudri dedo sa sela izrek'o antologijsku: - Žena s djetetom nije isto što i krava s teletom. Krava je bolja s teletom, ali žena nije. To se ne uzima u kuću. Hoćeš gojit' ono što joj je drugi sklep'o?! Hoćeš da ti sutra taj drugi dolazi pred kuću da fol uzme dijete pa opet ćejfi s materom. Nikad toj maloj nećeš biti k'o njen otac. Njega će voljet', a ti ćeš patit'!
Momak ostao pri svom: - Volim je i gotovo.
Familija poduzela oštrije mjere. Izbacili ga sa sprata kuće predviđenog i izgrađenog za njega. Završio u šupi, pored cuke.
On je idalje ostajao pri svom. Bit će tu dok se ne snađe.
Ona se sekirala, prste lomila. Šta sve prolazi zbog nje. Odgovarala ga. Ubjeđivala da nije vrijedna te žrtve...
On nije odustaj'o... Još neko vrijeme.
A onda se k'o cuko, pored kojeg je živio, uvukao u kuću materi i ocu. Pokajnički. Eto neće kad oni nisu za to. Više njih poštuje nego što nju voli.
Prestao se javljati k'o zadnja hinja. Ona ga nazvala još koji put. Nije se javlj'o. Na poslu kad su se sreli, samo oborio glavu: - Ne mogu protiv svih, džaba. Uvijek ću te voljeti...
Tu ga je prekinula i samo je tiho rekla: - Ja te nisam ni tjerala. Sam si htio!
Okrenula se i zašutjela.
U kući joj je još gore. Sad joj na nos nabijaju da je poduplala pogrešan izbor, da ne zna, da je naivna i glupa i da treba samo njih slušat'.
S njihovom pameću neće pogriješiti. A sa svojom neće daleko dogurat'.
Možda bi joj bilo bolje da je ušla u manekenske vode.
Barem ne bi smjela neko vrijeme zatrudnjet'.
Indira Kučuk-Sorguč